POLITICAL LUDOLOGY – THE APORIAS OF ONTOLOGICAL DISCREPANCY BETWEEN GAME AND POLITICS

Aleksandar Filipović

doi:10.51738/kpolisa.2025.1r.005

Autori

Aleksandar Filipović Pravni fakultet za privredu i pravosuđe u Novom Sadu, Srbija https://orcid.org/0000-0002-1097-2079

DOI:

https://doi.org/10.51738/kpolisa.2025.1r.005

Ključne reči:

video igre, ludologija, politika, etika, sloboda

Apstrakt

Rad istražuje koncept političke ludologije analizirajući aporije ontološkog nesklada između igre i politike u kontekstu video igara. Iako video igre pripadaju korpusu fikcije i simulacije, one istovremeno generišu značajne političke implikacije, oblikujući percepciju moći, identiteta i odgovornosti. Rad problematizuje način na koji video igre funkcionišu kao prostor političkih narativa, moralnih dilema i egzistencijalnih pitanja, preispitujući granice između igre kao slobodnog, autonomnog prostora i politike kao uređenog poretka moći i obaveza. Početno poglavlje analizira šta je političko u političkim video igrama i kako politički elementi u video igrama konvergiraju, naizgled, zauvek datim i nepromenjivim ludološkim konceptima igre. Istražujući moralne dileme i odgovornosti, autor propituje kako političke video igre stavljaju igrače pred moralne izbore i kako ti izbori utiču na subjektivnu odgovornost. Fokus je na etici odlučivanja, granicama slobodne volje i načinima na koje igrač kroz interaktivno iskustvo postaje politički subjekt. Autor razmatra i paradoks slobode u video igrama, suprotstavljajući “slobodu od” video igre, “slobodi za” igrača, dokazujući da je ova druga samo dozvola koju, kao iluziju, kreatori nude igraču. Analizira se kako se koncept političke slobode prevodi u ludološki sistem pravila i mehanika, i u kojoj meri igrač može prevazići te granice. Zaključno poglavlje postavlja pitanje ontološkog statusa video igre u odnosu na stvarnost. Razmatra se da li politička dimenzija igre ostaje zatvorena u okvir fikcije ili ima sposobnost da preobrazi igračevu percepciju realnog političkog poretka. Diskutuje se o granici između simulacije i stvarnosti, kao i o potencijalu video igara da redefinišu politički diskurs izvan svoje virtualne sfere.

##plugins.generic.usageStats.downloads##

##plugins.generic.usageStats.noStats##

Reference

Arendt, H. (1956) On Revolution. Penguin Books

Beatty B. (2017). John Dewey's high hopes for play: democracy and education and progressive era controversies over play in kindergarten and preschool education. The Journal of the Gilded Age and Progressive Era. 16(4), 424-437. https://doi.org/10.1017/S1537781417000317

Bjelajac, Ž., & Filipović, A. (2020a). Perspektive zaštite dece od zloupotreba na internetu [Perspectives of Child Protection from Internet Misuse]. Kultura polisa, 17(41): 259–271.

https://kpolisa.com/index.php/kp/article/view/128/108

Bjelajac, Ž., & Filipović, A. (2020b). The Internet and Social Networks as Unlimited Space for Concetration and Multiplied Presence of Pedophiles. Kultura polisa, 17(1), 29–40. Retrieved from

https://kpolisa.com/index.php/kp/article/view/254

Bjelajac, Ž., Filipović, A., & Stošić, L. (2022) Internet Addiction Disorder (IAD) as a Consequence of the Expansion of Information Technologies. International Journal of Cognitive Research in Science, Engineering and Education (IJCRSEE), 10(3), 155-165, https://doi.org/10.23947/2334-8496-2022- 10-3-155-165

Bjelajac, Ž., Matijašević, J., & Počuča, M. (2012). Značaj edukacije mladih o zloupotrebama opojnih droga. Pedagoška stvarnost, 58(3): 401–414. https://pedagoskastvarnost.ff.uns.ac.rs/asb/2012/PS- 3_2012.pdf

Brown, S. and Vaughan, C. (2009). Play: How it Shapes the Brain, Opens the Imagination, and Invigorates the Soul. Penguin Random House.

Butler, J. (1999). Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity. Routledge. De Saint-Exupéry, A. (1985). Mali princ [The Little Prince]. Mladost.

Filipović , A. (2016). Paradigma kulturološkog pozicioniranja video igre [Paradigm of Cultural Position of Video Games]. [Unpublished doctoral dissertation]. Faculty of Dramatic Arts, University of Arts in Belgrade.

Filipović, A. (2013a). Video igre kao najozbiljniji biznis kreativne industrije na početku 21. veka [Video Games as the Most Serious Business of Creative Industries in 21st Century]. Megatrend revija, 10(2), 177-192.

Filipović, A. (2013b). Etički izazovi video igre [Ethical Challenges of Video Games]. Zbornik radova Fakulteta dramskih umetnosti, 24, 145-163.

Filipović, A. (2022). Bića i svetovi video igre: teorijska i kulturološka paradigma [Beings and Worlds of Video Games: A Theoretical and Cultural Paradigm]. Pravni fakultet za privredu i pravosuđe.

https://doi.org/10.51738/afbsvg22

Fink, E. (1984). Osnovni fenomeni ljudskog postojanja [The Basic Phenomena of Human Existence]. Nolit.

Foucault, M. (1975). Surveiller et punir: naissance de la prison [Discipline and Punish: The Birth of the Prison]. Gallimard.

From, E. (1984). Anatomija ljudske destruktivnosti [Anatomy of Human Destructiveness]. Naprijed.

Gadamer, H.G. (1978). Istina i metod [The Truth and the Method]. Veselin Masleša. Hajdeger, M. (1999). Predavanja i rasprave [Lectures and Discussions]. Plato. Hajdeger, M. (2000). Šumski putevi [Off the Beaten Track]. Plato.

Huang, A., and Kim, M. (2024, February 12). Everything is political, including video games. The Epic.

https://lhsepic.com/50734/opinion/everything-is-political-including-video-games/

Huizinga, J. (1992). Homo ludens. Naprijed.

Kant, I. (1975). Kritika moći suđenja [Critique of Judgment]. BIGZ

Kant, I. (2008a). Prolegomena za svaku buduću metafiziku [Prolegomena to Any Future Metaphysics]. Fedon.

Kant, I. (2008b). Zasnivanje metafizike morala [Groundwork of the Metaphysics of Morals]. Dereta. Milton, Dž. (1990). Areopagitika i drugi spisi o građanskim slobodama [Areopagitica]. Filip Višnjić. Murray, S. (2021). On video games: The visual politics of race, gender and space. Bloomsbury Publishing. Petrović, S. (2011). Nacrt za jednu ontologiju igre [A blueprint for an ontology of game], u: Žunić, D. (ed.)

Tradicionalna estetska kultura – igra, Centar za naučna istraživanja SANU Univerziteta u Nišu. Sartre, J-P. (1946). L'existentialisme est un humanisme [Existentialism Is a Humanism]. Methuen & Co.

Sartre. J-P. (1943). L'Être et le Néant [Being and Nothingness]. Éditions Gallimard. Schmitt, C. (1932). The Concept of the Political. Duncker & Humblot GmbH. Sicart, M. (2011). The Ethics of Computer Games. MIT Press.

Sicart, M. (2014). Play Matters. MIT Press.

Šojer, T. (2013, October 8). U virtualnom ratu ipak nije sve dopušteno: Crveni križ traži kažnjavanje ratnih zločina u igrama [Everything is not permitted in a virtual war, after all: Red Cross calls for punishing

the war crimes in video games]. Netokracija. http://www.netokracija.com/igre-zlocin-57781 Uzelac, M. (1987). Filozofija igre [Philosophy of Game]. Književna zajednica Novog Sada. Zandt, F. (2024, January 12). Should video games be political? Statista Daily Data.

https://www.statista.com/chart/31567/video-games-politics-social-issues/

Zirojević, M., & Bjelajac, Ž. (2013). Blisko istočni terorizam i religija u savremenom polisu [Middle Eastern Terrorism and Religion in Contemporary Polis]. Kultura polisa, 10(22): 193–207.

https://kpolisa.com/index.php/kp/article/view/1266