Vršnjačko nasilje kao oblik socijalne destrukcije

Željko Ninčić

doi:10.51738/Kpolisa2022.19.2p.201n

Autori

Željko Ninčić Ministry of Internal Affairs of the Republic of Serbia Police Directorate of the Ministry https://orcid.org/0000-0002-6540-794X

DOI:

https://doi.org/10.51738/Kpolisa2022.19.2p.201n

Ključne reči:

nasilje, destrukcija, vršnjačko nasilje, društvena reakcija

Apstrakt

Svaki akt nasilja nosi u sebi određeni destruktivni potencijal čiji efekat zavisi, kako od samog oblika njegovog ispoljavanja tako i od „osetljivosti mete“ na koju je usmeren. Ovakvi akti predstavljaju različite oblike socijalne destrukcije gde, svakako, posebno mesto zauzima vršnjačko nasilje. Ta posebnost ogleda se u osetljivosti populacije koja je učesnik takvog oblika nasilja. Radi se, najčešće, o školskoj populaciji, mladim osobama koje su u najznačajnijem razdoblju svog fizičkog, emocionalnog, intelektualnog i kulturnog razvoja. Zbog toga, vršnjačko nasilje može presudno uticati na njihov ukupan razvoj, bez obzira da li oni u njemu učestvuju kao nasilnici ili su žrtve takvog nasilja. Cilj rada jeste da se ukaže na problem vršnjačkog nasilja, težinu identifikovanja različitih pojavnih oblika kao i na ozbiljnost posledica koje vršnjačko nasilje može imati kako na žrtvu tako i na samog nasilnika. Analizom različitih sadržaja, čiji je predmet istraživanja vršnjačko nasilje, uz korišćenje metoda indukcije i dedukcije nastojim da identifikujem one elemente vršnjačkog nasilja na koje bi se, adekvatnom društvenom reakcijom, odlučujuće uticalo na smanjenje njegovog destruktivnog karaktera. U radu se naglašava neophodnost terminološkog razgraničenja pojedinih pojmova koji se, kao sinonimi, koriste za definisanje nasilja. Ukazuje se na fenomen vršnjačkog nasilja, njegove vrste i faktore rizika koji ga opredeljuju. Naročito se naglašava uloga društva u prevenciji vršnjačkog nasilja, te neophodnost postojanja različitih mehanizama za prepoznavanje, ali i sprečavanje njegovog negativnog dejstva. Posebno se ukazuje da rešenost društva da se suoči sa vršnjačkim nasiljem, predstavlja osnovni preduslov za njegovo suzbijanje.

##plugins.generic.usageStats.downloads##

##plugins.generic.usageStats.noStats##

Reference

Bilić, V., & Karlović, A. (2004). Nasilje među djecom. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba.

Bjelajac, Ž., & Matijašević, J. (2013). Nasilјe kao oblik socio-patološkog ponašanja. Kultura polisa, 10(22), 409–425. https://kpolisa.com/index.php/kp/article/view/1278/1224

Bjelajac, Ž., & Merdović, B. (2019). Nasilјe nad decom u porodici. Kultura polisa, 16(39), 191–202. https://kpolisa.com/index.php/kp/article/view/343

Bjelajac, Ž., & Filipović, A. M. (2021). Specific Characteristics of Digital Violence and Digital Crime [Specifičnosti digitalnog nasilja i digitalnog kriminala]. Pravo – teorija i praksa, 38(4), 16–32. https://doi.org/10.5937/ptp2104016B

Borduin, M. C. &Ronis. T. S. (2012). Individual, family, peer, and academic characteristics of female serious juvenile offenders [Individualne, porodične, vršnjačke i akademske karakteristike teških maloletnih prestupnica]. Youth Violence and Juvenile Justice, 10(4), 386–400.

Cannavicci, M. (1999). Piccolo dizionario di criminologia [Mali rečnik kriminologije]. EDUP. Roma.

Coloroso, B. (2004). Nasilnik, žrtva i promatrač; od vrtića do srednje škole; kako roditelji i učitelji mogu pomoći u prekidanju kruga nasilja. Bios.

Vujaklija, M. (1980). Leksikon stranih reči i izraza. Prosveta.

Đurić, S. (2007). Bezbednosni rizici u školama ‒ modeli otkrivanja i reagovanja. Fakultet bezbednosti. Beograd.

Fineran, S., Bennett, L. & Sacco, T. (2003). Peer sexual harassment and peer violence among adolescents in Johannesburg and Chicago [Vršnjačko seksualno uznemiravanje i vršnjačko nasilje među adolescentima u Johanesburgu i Čikagu]. International Social Work, 46(3), 387–402.

Finley, L. L. (2007). Encyclopedia of Juvenile Violence [Enciklopedija maloletničkog nasilja]. Greenwood press.

Harper, R. C., Leandra. N. P., Christopher C. H., Varjas, K., & Meyers, J. (2012). Peer victimization and school safety: the role of coping effectiveness [Vršnjačka viktimizacija i bezbednost škole: uloga efektivnosti suočavanja]. Journal of School Violence, 11(4), 267–287.

Herrenkohl, T. I., & Jung, H. (2016). Effects of child abuse, adolescent violence, peer approval and pro-violence attitudes on intimate partner violence in adulthood [Efekti zlostavljanja dece, nasilja adolescenata, vršnjačkog odobravanja i stavova u korist nasilja intimnog partnera u odraslom dobu]. Criminal Behaviour and Mental Health, 26(4), 304–314.

Išpanović, V., Stevanović, I. i Lajović, B. (2016). O vršnjačkom nasilju iz različitih uglova. Centar za prava deteta.

Kekić, D., Radovanović, I., & Tomić, M. (2014). Faktori rizika nasilja među vršnjacima u školama Srbije. U D. Kolarić (Ur.), Nasilje u Srbiji ‒ uzroci, oblici, posledice i društvene reakcije (176–187). Kriminalističko-policijska akademija u Beogradu.

Marković, D. M., & Zirojević, M. T. (2021). Ćutanje između ljubavi i straha – Zašto žrtve nasilja ćute. U Z. Kuburić, A. Zotova i Lj. Ćumura (Pr.),

Ljubav i strah u interdisciplinarnim istraživanjima: zbornik radova sa naučnog skupa, Beograd 9–10. maj 2021. (pp. 311–329). CEIR, Porodični razgovori.

McGloin, J. (2009). Delinquency balance: revisiting peer influence [Ravnoteža delikvencije: preispitivanje uticaja vršnjaka]. Criminology, 47(2), 439–478.

Milošević, L., & Marković Krstić, S. (2009). Problem nasilja u školama u nekim zemljama Balkana. U Lj. Milosavljević, N. Jovanović i D. Zaharijevski (Ur.). Protivurečnosti socijalizacije mladih i uloga obrazovanja u afirmaciji vrednosti kulture mira. (359–373). Filozofski fakultet Univerziteta u Nišu.

Ninčić, Ž. (2014). Nasilje kao „obrazac“ ponašanja u Srbiji. U D. Kolarić (Ur.), Nasilje u Srbiji ‒ uzroci, oblici, posledice i društvene reakcije (203–213). Kriminalističko-policijska akademija u Beogradu.

Olweus, D. (1996). Nasilništvo u školi. Educa.

O'Regan, J., F. (2008). Kako se nositi s djecom problematična ponašanja: ne mogu učiti, ne žele učiti, ne zanima ih. Naklada Ljevak.

Popadić, D. (2009). Nasilje u školama. Institut za psihologiju.

Popadić, D., & Plut, D. (2007). Nasilje u osnovnim školama u Srbiji ‒ oblici i učestalost, Psihologija, 40(2), 309–328.

Srna, J. (2003). Nasilje. Žarko Albulj.

Staff, J., & Kreager A. D. (2008). Too cool for school: violence, peer status and high school dropout [Previše kul za školu: nasilje, status vršnjaka i napuštanje srednje škole]. Social Forces, 87(1), 445–472.

Steinberg, L. (2000). Youth violence: Do parents and families make a difference? [Nasilje mladih: Da li roditelji i porodice prave razliku?]. National Institute of Justice Journal, 2, 30–38.

Stelios. N. G. (2009). Personal and maternal parameters of peer violence at school [Lični i materinski parametri vršnjačkog nasilja u školi]. Journal of School Violence, 8(2), 100–119.

Strabic, N. & Tokic Milakovic, A. (2016). Cyberbullying among children and its comparison to traditional forms of peer violence [Sajber maltretiranje među decom i njegovo poređenje sa tradicionalnim oblicima vršnjačkog nasilja]. Kriminologija Socijalna Integracija, 24(2),184–201.

Toledano, S., Werch, B. L., & Wiens, A. B. (2015). Domain-specific self-concept in relation to traditional and cyber peer aggression [Samokoncept specifičan za domen u odnosu na tradicionalnu i sajber vršnjačku agresiju]. Journal of School Violence, 14(4), 405–424.

Vogel, M., & Keith, S. (2015). Vicarious peer victimization and adolescent violence: unpacking the effects of social learning, general strain, and peer group selection [Vikarna vršnjačka viktimizacija i adolescentsko nasilje: raspakivanje efekata društvenog učenja, opšteg naprezanja i selekcije vršnjačke grupe]. Deviant Behavior, 36(10), 834–852.

World report on violence and health [Svetski izveštaj o nasilju i zdravlju]. (2002). Geneva: World Health Organization (WHO).

Zečević, I. (2010). Priručnik ‒ Program prevencije vršnjačkog nasilja u školama. UNICEF.